“Pa ideš i ti sa mnom.” “Zar idem?”
Ponekad se zapitam da li je pronašao ovaj blog, ali sa onim nivoom poštovanja granica i privatnosti, čisto sumnjam da je i tražio.
Koliko je moguće da me samo shvata?
“Pa ideš i ti sa mnom.” “Zar idem?”
Ponekad se zapitam da li je pronašao ovaj blog, ali sa onim nivoom poštovanja granica i privatnosti, čisto sumnjam da je i tražio.
Koliko je moguće da me samo shvata?
So many fears i cant fit them in a song
His hand on my thigh and nothing can go wrong
His hand on my thigh and the rest of the world goes quiet
Kakav sam ja lažov bila pola ovog ljeta ubjeđujući sebe, prijatelje, a i vas, da se nisam zaljubila u njega.
Ha ha.
“Samo” čovjek kojeg mogu slušati četiri sata.
That's all!
Hahahaha. Gotova sam odavno. <3
Pita me je li mi uništio dan, a ne shvata da je njegova poruka lijek za sve apokalipse.
Nisam imala osjećaj da svojim javljanjem ikome smetam. Ikada.
Večeras sam 20x obrisala poruku jer ne mogu podnijeti da se osjećam onako još jednom.
gotohellgotohellgotohellgotohellgotohellgotohellgotohellgotohell
tratinčica misli da je najbolja stvar koja se dogodila ljudima oko nje
a nekim danima se zaglavi u svojoj glavi i držeći se za istu ponavlja kako ne zna šta mu je uradila.
Nisi ništa, možda ti se samo nešto vraća.
Da izadjem iz svoje glave u neku manje anksioznu
Barem jedno pola dana
Preporodila bih se meščini
Jučer mi je Dot donijela neki ostatak/dekant/nešto parfema za koji je rekla da je podsjeća na onaj moj signature parfem što se više ne proizvodi i o kom sam trubila danonoćno mjesecima. Danas sam brže-bolje otišla da ga kupim, u fazonu, dok se još proizvodi. Moram priznati da je identičan. Možda trajnost neće biti jednaka, ali evo me sjedim i mirišem kao JA nakon toliko vremena… I osjećam se potpuno po prvi put od 2018./2019.
A taj osjećaj je nekako vrijedan svega.
Cijeli ovaj dan je vrijedan svega što je prošlo. Možda je glupo reći, ali koliko god mislila da je možda postojao neki softer način da dođem ovdje, opet bih odabrala isti put, samo zato što mi je jasno da se neke stvari moraju dogoditi na određen način. Možda je moglo lakšim putem, ali zasigurno ne bi bilo isto, jer ja ne bih bila ista. A da nisam ista, would I fumble the bag with this?
Tako da… sabura.
One Comment