Dan: <span>9. Septembra 2022.</span>

Neki ljudi proplivaju tek kada počnu da se guše. Sve mi se više čini da sam i ja jedna od takvih.

Toliko sam postala emocionalno nedostupna prema nekim osobama da me malo strah mene same. Nećeš me povrijediti? Pa nećeš ni dobiti priliku da me povrijediš… Trenutno imam neko preklapanje u životu, koje se sastoji od jedne mnogo mlađe mene, njenih ljudi i emocija, i ove kellz koja je kopala i rukama i nogama da bude gdje je, te novih ljudi koje je pronašla. Malo osjećam kako neke stvari više nisu za mene – i koliko god sam govorila da se neću promijeniti nakon heartbreaka, na kraju sam opet nekako, nova verzija iste djevojke. Nekako sam postala sve što sam jednom davno mrzila – i sada sve to volim.

All the nevers I said came back to me in the end…

Cijeli dan sam bila u tripu da je petak, dok mi prijatelj nije rekao, oko 4 popodne, da je zapravo četvrtak. Mislim da ću naredne sedmice ipak pokušati spavati redovno. A onda one tamo da se detachujem skroz. Boli me ruka mnogo, jedva kucam. Nikom nisam rekla da sam se povrijedila. Upsić.

Novi revelation o sebi: Da bih voljela nekoga, moram prvo da ga poštujem. A ne poštujem mnogo muškaraca. A pored toga, morala bih se osjećati toliko ugodno i prihvaćeno, da počinjem misliti da nema smisla ni tražiti to. Kolike su šanse? Minuskulne.

Svašta mi se još vrti po glavi, ali nije se dovoljno isprevrtalo. Lebdim.

Savršen je. I ne smijem ni pomisliti da će ikada biti moj.

Proganja me ova pjesma. Desentisizirala sam se.