Mjesec: <span>August 2022.</span>

Kada kažem da sam sentimentalna, mislim:

svu njihovu ljubaznost sam tako lako u svojoj glavi pretvarala u ljubav.

redhead looking out at sea

Ne da mi se više ljudima iznalaziti izgovore i opravdanja. Mislim da je bivši potrošio i posljednju trunku mene koja je imala strpljenja za izmišljanje eksjuzes i ma nisu to tako mislili i možda samo spava. Žao mi je ljudi koji možda budu zaslužili strpljenje, ali moje je potrošeno. Možda se rezervoari nekada napune, no zasad svi dobiju 3 strikes pa bujrum, hoćeš se ponašati kako treba, nećeš, whatevs.

Čini mi se da se u jednom odnosu zadržavam previše dugo, jer ne vidim neki potencijal da ovako nedefinisano može potrajati, a opet… to je osoba koja mi je nakon svega što se desilo, vratila vjeru u ljude. Čovjek kojeg mogu (i jesam) slušati i gledati satima bez mrvice zaljubljenosti, a tako nekako… calm. Ne razumijem to, novo mi je. Možda tako nastaju iskrena lifelong prijateljstva? Ne znam. Znam samo da ga je univerzum poslao na pravo mjesto u pravom trenutku, i dalje od toga ne kopam.

Jutros sam shvatila nešto malo paradoksalno. Ne nedostaje mi M. ni veza sa njim (therapy helps da preboliš skoro preko noći potpuno trijezna, da da). No, nedostaje mi osjećaj da ne koračam sasvim i potpuno sama kroz život – osjećaj da tamo neko, zaista želi da zna šta se dešava sa mnom, da bude tu i da zajedno idemo kupiti hljeb. Možda sam zato ipak ostala predugo. A opet, u proteklih par mjeseci sam pobjegla od nekoliko veoma finih momaka, sa kojima sam mogla pokušati izgraditi takav odnos. Zašto sam pobjegla? Vjerovatno jer negdje krajičkom glave još uvijek mislim da sve mora da se završi loše. Whatevs x2.

Zapazila sam ovu razliku, “čovjek” i “momci”. Hm. Hmmm. Ne osjećam romantičnu privlačnost, mislim da sam se samo malo više vezala za njega jer je došao u takvom trenutku, pa sam više svjesna aure mira oko njega, nego što bih inače bila.

Imam želju da se čujem sa par osoba sa bloga sa kojima nikad nisam razmijenila privatne kontakt podatke, pa me sad nervira ovo što nema privatnih poruka.

What if I end up hiding in one of the holes you punched in your door?

Cover me up with photos and posters and drywall

and I'll hide forever where your arm stopped halfway through my bones.

We made pretty paintings with all our red flags babe,

all of the dreams and hopes we once had

disappeared when I met the man you are post-pretend.

Now it turns out that drywall doesn't hold up against punches

and there's some doors that once welcomed me,

but I should have run through before they were slammed in my face;

before I lose the last shreds of my mind and dignity and self.

I wouldn't have left –

but now you can't get to stay.

Did God still love Eve despite her original sin?

And what of Lilith, with her fierce opinions and sharp tongue?

And the women scorned after they'd been adored,

losing themselves in keeping men,

their loves like sinkholes

their hearts like lead

all cast in their own little original sins,

did Eden ever take them in?

And the women whose words came true,

those who trusted only a select few,

those who chose what they chose and raised their hands to the clouds,

those who bargained with the Sky,

did they ever make it out alive?

Tonight I'm Eve, standing under her tree.

Were you my original sin?

I'm Eve under her tree –

I'm here, losing it, losing me

but I'm not her

so I put the apple back because he's not worth anything.

Femme Fatale by Jeh: Manual: Como chegar ao tom Ruivo Acobreado - image  #3538504 on Favim.com

je sve što ti treba da se dovučeš kući kao prebijena mačka i da preležiš dan u dukserici na 25 stepeni.

neki dani potraju više od 24 sata.