Tomorrow, the rest of my life begins.

Rekla sam da neću više pisati ovdje jer mi se ne sviđa i previše je wordpressasto, ali svaki put kada poželim vrisnuti u ambis, ovo je jedino mjesto gdje osjećam da mogu doći. So here I am. Opet. Baš sam in my feelings ovih posljednjih dana, sanjam neke čudne stvari i uvijek se probudim pod dojmom i ubijeđena da se zaista desilo, a za dvije minute zaboravim šta to.

Opet me put odveo do njene ulice i proveo pored njene zgrade, i rekla sam nadam se da je ovo posljednji put, a onda sam se sjetila da sutra opet moram tamo. I šta ja znam… nije da mi ne nedostaje. Pogotovo u ovim novim dešavanjima i svemu što prolazim. Kako bih joj rado rekla koliki je šupak ispala.

Danas sam kosu zalila pivom. Opet sam ginger od prije nekoliko dana, pa sam se morala proteinizirati. Ne upuštam se pretjerano u nauku (lažem, znam tačno šta sadrži bilo koji preparat koji stavim na kosu i kada koji smije ići na nju), idem intuitivno. Ali nakon farbanja se treba proteinizirati so there. Mrzim smrad pive.

Bila sam tako ponosna na sebe i tako uzbuđena i sretna, a večeras sam samo… bljaki.

Sad da skontam kako vas sve naći i pratiti.

6 0 komentara

Komentariši