look little Alice, this isn't Wonderland Posts

Pričanje samo sa mnom da se uvrsti na listu.

Uvijek sam smatrala da sve svoje probleme nosimo sa sobom bez obzira gdje otišli, ali sve vezano za njega je ostalo u Sarajevu. I kada sam se vratila, otkrila sam da se, dok me nije bilo, samo upakovalo u neku malu kutijicu i sakrilo u ćošak.

Otkrila sam, da sam tamo negdje preko pola svijeta, zapravo ja – ja. Znam da je šesnaestogodišnja kellz bila u pravu, i sada je dobila šta je htjela i mislim da se angry inner teenager malo smiruje.

Hopeless crush me i dalje hejta, iako mu ništa nisam skrivila, a meni se više ne da ubjeđivati ljude da im trebam. Ne trebaš mi, ne trebam ti. Bye bye.

Sinoć sam bila na predivnom prvom dejtu. Čak ni jet lag nije utjecao na raspoloženje. Prvi put u dugo vremena se dogodilo da sa nekim osjetim ugodnu a flirty atmosferu. Da osjetim nadu. Or whatever.

Danas kafa sa Dot – jedina kafa za koju bih se danas izvukla iz kreveta. Plan je bio samo da spavam. But it's Dorothea.

Eto. Sretna vam nedjelja.

Preživjeh i ovaj heartbreak izgleda. <3

A ispijajući kafe sa drugim ljudima, vidim da nisi ni ti. Mada, možda me vole jer me ne poznaju dovoljno.

Možda si me i ti volio samo dok si me zamišljao. Ponekad dozvolim sebi da pitam nebo kako si. Da ti, ako se usudim, pošaljem zraku sunca.

Večeras sam shvatila da svake godine, u prve hladnije dane, mislim o istoj osobi. Svake naredne godine, sve više kao daleko sjećanje. Sve manje kao nešto što je bilo ljubav.

Srećo, preboljeh te, mada se povremeno uhvatim kako ne znam šta dalje.

Budim se u tuđim gradovima i tuđim krevetima dok kujem planove za sve naredne decembre, a onda se zapitam čemu svrha kada niko ne ostane?

Svi me oni vole jer me ne poznaju.

Manic pixie dream girl.

Nećeš dobiti ni slatkiše ni razglednicu. Možda neki dear John, da bacim sa krova hotela.

Izlazi više iz mene.

sjećam se da sam te voljela.

sjećam se koliko sam te voljela.

ali, i da mi sve zavisi od toga, ne bih se mogla sjetiti kako sam te voljela.

u tvojim očima

– Šta danas radimo?

– Razmišljamo o tome kako bih mu, i da se vrati, morala reći da ide.

– Mislim, ruke ili noge?

so you can be the first not to text

and I won't have to feel guilty when I don't

What a lie 💌

How much of you was a lie?