going down with ships so she could bring the survivors back up - gde da pobegnem?




Profile
If I have learned anything over this last year it’s that you have to live your own life too so that if something we hoped for doesn’t work out, you still have two legs to stand on, you still have your own path.

When you’re twenty-one, life is a roadmap. It’s only when you get to be twenty-five or so that you begin to suspect you’ve been looking at the map upside down, and not until you’re forty are you entirely sure. By the time you’re sixty, take it from me, you’re…lost.


227727


30.03.2018.

going down with ships so she could bring the survivors back up

This happened once before
Someone just like you
I let my guard down and got devastated
If you listen close, you might hear that sound
I'm not sure but,
I think it's my heart breaking
And when this ends, we'll feel so overrated
Outdated, and never ashamed

 //

 Ne prijaju mi laskanja. Volim komplimente. Ko ne voli, jel. Ali ne volim kada mi neko počne laskati i njnjnj-ati. Javi mi se neki dan djevojka, išla sa mnom u srednju školu. Nismo nikada bile nešto pretjerano dobre, ali ostale smo u okej odnosima, ispričamo se kad se sretnemo, lajkamo si slike (ekvivalent nekadašnjeg ostajanja in touch meni se čini). Trebala sam znati kad sam počela čitati roman od poruke da joj nešto treba, ali čitam ja to i razmišljam vidi kako je fino biti fin kad ono od 'joj kako volim ove tvoje storije' do 'de mi pomozi da napišem seminar hehe'. Napisah joj samo da ima u Gajtonu to gradivo. Ono hvala poslije nisam ni otvorila.
Ja ću ti radije pomoći nešto ako mi ne dođeš s tim nekim pokušajima uvlačenja. Ofirno je, vidi se i nisi mi zamazao/la oči. Možda nisam odreagovala, ali sigurno da me nisi prevario. Prevarila. Whatever. Tako mi se jedna djevojka javljala kad joj nešto treba za faks (a zna da sam pisala na predavanju). Kako si, šta ima, joj kako si ti meni divna, ma sva si mi slatka, hej a možeš li mi ponijeti predavanje od prošle sedmice. Why didn't u just ask that. Je l' tako teško?

Još nešto o čemu razmišljam ovih dana je činjenica da dosta stvari dobijemo nakon što prestanemo da ih želimo ili tražimo. Ili u mom slučaju, kad se prestanem truditi oko ljudi, ti isti dođu. Znam ba, sad ćete vi meni reći tako to ide, trebala si davno prestati, uvijek se vrate kad odeš, bla bla bla. Ne želim da moram otići da bi se nešto promijenilo. Eto. Ako odem, neću se ni vraćati. On that note, navikla sam se biti bez jedne osobe koja je nekoliko mjeseci konstantno bila tu. Sada se pravimo da se ni ne poznajemo, osim kada je L. tu, izgleda. (Iako sam ja L. ispričala šta se desilo) Jer L. ne smije znati šta si uradila. Heh.

Čekam vrlo bitan mail već nekoliko dana. Rok za odluku im je sutra, a pošto je sutra subota, onda je to vjerovatno danas. Budući da je radno vrijeme do tri ili četiri popodne... Vrijeme da se pomirim sa činjenicom da nisam odabrana. A jako sam željela to.

*moja fotografija

Kodirano Adem.