gde da pobegnem?




Profile
If I have learned anything over this last year it’s that you have to live your own life too so that if something we hoped for doesn’t work out, you still have two legs to stand on, you still have your own path.

When you’re twenty-one, life is a roadmap. It’s only when you get to be twenty-five or so that you begin to suspect you’ve been looking at the map upside down, and not until you’re forty are you entirely sure. By the time you’re sixty, take it from me, you’re…lost.


230107


21.05.2018.

sh*t is all good, promise

gorgeous, happiness, and pink image

18.05.2018.

You built me up and in the same breath you knocked me down

You told me no matter, everywhere we go
I was your rock, was it just a joke?
If I come lookin' would you even know?
Call me right back, call me right back

Make me believe that you need me most
Be the real thing, don't be just a ghost
I try to call but I can't get hold
Call me right back, call me right back


Kako savršen trenutak za prvih 8 pjesama ovog albuma.
Kada bih morala da opišem kako se osjećam posljednjih dana, rekla bih bitter. Ne ogorčeno (nekako mi na našem preozbiljno zvuči) nego kao da me neko sažvakao i ispljunuo u život koji sam željela ali je sav namještaj pomjeren za pola centimetra u desnu stranu i osjećam kako će se nešto desiti.
Opet su mi misli okupirane jednom osobom i počinjem se pitati zašto.
It takes everything in me not to call you, and every time I don't, I almost do. I almost do.
Tako nekako.
Bljak.
Znam ja šta meni treba od njega. Odgovori, that's all. Kako, zašto, do kad.
I voljela bih da ih mogu dobiti.
Ali. Sve u svoje vrijeme.
No art for you.
Jednog od ovih dana ćemo se sresti oči u oči. Ne znam kada i ne znam kako, znam samo da ćemo oboje biti over it. Ovo ovako kažem jer ja još uvijek nisam. Odlučila sam biti iskrena prema sebi. Naša zajednička fotografija sa mature mi godinama stoji na zidu zajedno sa fotografijama sa svim ljudima koje sam smatrala prijateljima i trenucima koje ne želim zaboraviti.
Pitam se je li i njemu gorak okus u ustima kada čuje nešto vezano za mene. A možda se samo meni dešava da me svi pitaju šta je ona japanska mačketina što maše rukama i da se svi zovu isto kao on.

Jučer sam shvatila nešto. Posljednji dan koji smo proveli zajedno, otišli smo u muzej. Kako fitting. Ha. Ancient, like us.

Želim da slušam ovog čovjeka uživo barem jednom u životu. Jel' puno tražim?
james bay image


Stariji postovi

Kodirano Adem.